Već pola decenije
Slovca nijednog nema
Da li to pesnik
Od dosade drema?
Porasla sam skoro
u devojku pravu
Pa visinu dostigla
Da mu se popnem na glavu.
Da konačno se nakani
I da nešto sroči
Inače će publika
Sa mosta da skoči.
Svašta se sa mnome
U međuvremenu zbilo
Uglavnome srećno,
Tek ponešto nemilo.
U Srbiji sam školu
već odavno završila,
Za samo tri razreda
naskroz mi prevršila.
Pa odlučih mudro
U datoj situaciji
Da dam malo šansu
Nekoj drugoj naciji.
Rekao mi tata:
"Hej bog te vid'o!"
Kupismo karte
I digosmo sidro.
U Nisku Zemlju
Dođosmo avionom
A cela nam kuća
Velikim kamionom.
Dva smo već leta
Ovde se sunčali,
Išli u školu,
Večerali, ručali.
Ne verujte puno
Onome što pišu
Ne baš svakog dana
Gledamo u kišu.
Biciklom se krećemo
Kuda god da krenemo
Ruku neku dižemo
Ako bi da skrenemo.
Sad sam već odrasla
U 38 broj uvlačim nogu
Od sad sam ja direktor
Na rođenom blogu!

No comments:
Post a Comment